Prvo što nam pada na pamet na spomen Irske, svakako su vilenjaci. Uvijek iznova, kad god dođemo u Irsku, obuzme nas dojam da će iza sivih stijena i suhozida, tako tipičnih za ovaj zeleni otok, i šarenih vratiju niskih kuća iskočiti kakav patuljak. Da i nismo previše u krivu, podsjetio nas je prometni znak na koji smo naišli, a koji upozorava na smanjenje brzine zbog mogućnosti da pregazite patuljka! 

Umjesto uobičajenog razgleda glavnoga grada, krenuli smo na zapad, u Galway.

Raj za šoping i ples

Gradić sa 66.000 stanovnika i 30.000 studenata ima šarmantan stari središnji trg sa šoping centrom u kojemsvima preporučujemo obaviti kupovinu jer su cijene ovdje čak za 50% niže no u Dublinu. S turističkim autobusom za 8 eura po osobi, upoznali smo uzduž i poprijeko povijest i život Cliffs of Moher i Aran otoke, poznate po keltskim utvrdama i starim grobljima s keltskim križevima. Nakon što smo se osvježili u tipičnom irskom obiteljskom hotelčiću, kojima Galway obiluje, krenuli smo se zagrijati u pub. Galway ima iznenađujuće velik broj pubova. Pivo, whiskey i plesanje na stolu s irskim studentima, našim je suputnicima u rekordnom vremenu zarumenila obraze. Prva večer u Irskoj očito je ispunila očekivanja.

Područje Galwayja nije razvikano golf igralištima kao drugi dijelovi Irske, ali u okrugu Galway preporučujemo vam posjet Galway Bay Golf&Country Clubu koji se nalazi desetak kilometara od središta Galwaya. Zanimljiv nam je bio i posjet Gort GC-u nešto južnije, igralištu koje se ne nalazi na obali Atlantika.

Sa zapada smo otišli na sjever, u Belfast. Zaštitni znak ovoga grada od 500.000 stanovnika je riba. Ovo je grad u kojemu postoji velik broj crkava, i katoličkih i protestantskih. Naravno, ovo je grad u kojem su se godinama vodili krvavi sukobi protestanata i katolika. Osim tvrđave, Belfast Castle, kojeg okružuje predivan park, zadivio nas je Queen’s University. Nakon tjedan dana izgubljeni u zelenilu i čistoći prirode irskih sela, stižemo u Dublin. 

Sjeverna irska prepuna je igrališta, a ako vam se ne ide predaleko od centra Belfasta, na njegovu istoku nalazi se maleni Hollywood GC, dom trenutačno najveće sjevernoirske zvijezde, Roryja McIlroya. Ako ipak želite vidjeti nešto kvalitetnije igralište, sedamdesetak kilometara sjevernije od Belfasta preporučujemo Royal Portrush GC, domaćina Irish Opena 2012. godine (slika gore).

Šok velegrada

Dolaskom u Dublin, naša grupa doživljava šok velegrada. Iako ima 1,3 milijuna stanovnika i nema zagušenosti neboderima, prvi je dojam turistički prenapučenog grada. Dobro raspoloženje vraća nam šetnja šarenim uskim ulicama, gregorijanskim trgom Fitz William, obilazak katedrale St. Patrick,I Trinity Collegea, u kojem smo se poduže zadržali pogledati Book of Kells, najstarije zapise na Irskom, te šetnja trgovačkom ulicom Grafton Street. 

Nemojte se zaletavati s kupovinom. Dublin je najskuplji grad u Europi, prestigao je čak i London. Kada smo već kod cijena, kutija cigareta košta od 6 do 20 eura, a Irska je zemlja u kojoj je u unutarnjim prostorima svugdje zabranjeno pušenje. Posjet Powerscourtu, “Garden od Ireland”, predivnim vrtovima u kojima su snimani i mnogobrojni filmovi, oduzima dah. Naravno, ništa manje nije dojmljiva pivovara Guinness, stara 350 godina, koja je današnju godišnju proizvodnju dogurala na 1,5 milijardu litara piva!

Ne čudi stoga da je Guinness najpoznatije dublinsko prezime u svijetu. Baš sve se vrti oko okusa piva – ono je dio irske kulture i povijesti. Od 17.st. svaka peta dublinska kuća bila je pub. Danas ih Dublin ima oko 700-injak. Što gušča boja, to bolje pivo. Posljednji dan odlučujemo se za posjet Waterfordu, velikoj morskoj luci i grada poznatog po proizvodnji kristala. Obilazimo tvornicu i divimo se majstorskom umijeću. U izložbenom prostoru naročito su dojmljive replike kristalnih trofeja sportaša.

Oko Dublina je nekoliko zanimljivih igrališta, a prvenstveno tu mislimo na Portmarnock GC, koji možete vidjeti na slici dolje, jedno od najboljih igrališta na svijetu, te K Club,  domaćina Ryder kupa 2006. godine.

Na ulici je zabranjeno piti alkohol, nemojte to iskušavati, jer bi mogli platiti visoku kaznu ako vas primijeti policijska patrola

No, umjesto muzeja i spomenika, Dublin ima nešto što nema nijedan grad u Europi – toplinu i srdačnost ljudi. Najbolji način da se u to uvjerimo su naravno pubovi. Svi pubovi rade do dva sata ujutro, nakon čega se, bez izuzetaka zatvaraju. Na ulici je zabranjeno piti alkohol, nemojte to iskušavati, jer bi mogli platiti visoku kaznu ako vas primijeti policijska patrola. Isto tako, svi mlađi od 18 godina ne mogu ući u klubove i barove.

Priče o velikanima

Irci vole sjediti u pubovima, ispijati pivo, pričati i smijati se. Idealno je to mjesto za priče o omiljenim irskim velikanima Jamesu Joyceu i U2-ovcima. Nije nam preostalo ništa drugo nego im se pridružiti. Dio nas se zavuklo u Temple bar. To je područje s najviše pubova, barova i klubova. Dio je grupe otišlo u The Ha’penny Bridge Inn, u kojem se osjeća atmosfera “izvornog Dublina”. Čim smo u pubu rekli da smo Hrvati, počeli su nas grliti i naručivati pića.

Irci nas vole, smatraju nas temperamentnima i srdačnima. Uz živu glazbu i smijeh krenuli smo u “osvajanje” piva. Dva pinta Guinnessa, pa još dva pinta…i tako do sitnih sati. Nema bolje iskorištenog vremena do polijetanja zrakoplova od druženja s novim prijateljima. Nadamo se da ćemo se opet sresti 17.ožujka na St.Patricks Day festivalu, najvećoj fešti njihova sveca zaštitnika, a svaki Irac taj datum ima zaokružen zelenom bojom na kalendaru.